Taman smo zaboravili na taj, famozno davno obećani tekst, kad se pojavio iznenada! Malo smo i preboleli njegovo kašnjenje, malo smo se ušuškali kao beli beli medvedi a ON je stigao u pravi čas.
Euforija oko KOLONIJE se stišala. Sve se lepo završilo što možete pročitati u tekstovima o TREĆOJ KOLONIJI. Sam tekst nije loš ali je tipičan za Politikin Magazin.
Kolonija keramike “Dragačevksa terakota” predstavlja tradicionalno okupljanje akademskih umetnika koja bi mogla da preraste u međunarodno dešavanje od značaja kako za lokalnu sredinu tako i za čitav region.
Na ovaj način smo prezentovali širem auditorijumu šta i kako rade keramičari u centru Dragačeva - Guči.
Kao što sam već pisao u predhodnim tekstovima o koloniji:
Ovo je odličan period da se porazmisli o određenim nedostacima, manjkavostima i greškama da bi se naredne kolonije odvijale u znatno boljoj organizaciji.
Najveća mana i prosto glavni nedostatak je loša komunikacija sa medijima. U predstojećem periodu pored organizacije naredne kolonije glavni akcenat će biti na povezivanju i informisanju medija, te s tim i ovaj tekst iz Politikinog Magazina unosi dovoljnu dozu optimizma da se pristupi adekvatno poslu.
Šta ti misliš o tome?
Po povratku sa Trece kolonije keramike „Dragačevska terakota” u Guči, o čemu sam već govorio, ostalo mi je prilično posuda koje smo biskvitirali za RAKU a nismo stigli da ih glaziramo. Odlučio sam da pozovem kolege, učesnike kolonije da kod nas, za prvi slobodni weekend ispečemo RAKU-a.
Skoro svi su nas posetili izuzev Zorice i Evgenije ali njima smo kasnije preneli utiske.
Vrelo subotnje jutro, krenuo sam negde oko 10h sa prvom vatrom. Na moju žalost većina cigala mi se polomila u transportu iz Guče te sam morao da ih „puzzliram” što mi je najviše vremena oduzelo.
Na peć sam se već navikao i moram da istaknem da su mi utisci o njoj više nego pozitivni. Dodatno sam je ojačao sa još jednim slojem fibera i temperatura je mogla lepo da se prati. Čak sam ispekao dosta sinterovan biskvit u Guči te se pokazala kao dobra i za biskvitno pečenje.
Vanja i Ivana su imale simpatične biskvitirane radove i mnogo mi je stalo da ispadu dobro. Na svojim sam radovima eksperimentisao sa glazurom a posle nekoliko pečenja imao sam lep prizor. Prvo su Ivanine i Vanjine rukotvorine ispale odlično te sam zatim sa Raletom napravio odličnu belu koja se dosta dobro pokazala.
Žao mi je što je Igor morao da nas napusti ali biće još mnogo prilika, pogotovu kada napravim veliku peć sa kojom planiram ozbiljnije da se pozabavim.
Na žalost, ideja kao pojam mora poprilično da maturira ne bi li se dalo naslutiti sama realizacija.
Po povratku sa prošlogodišnje, druge po redu, kolonije keramike u Guči, odlučio sam da je krajnje vreme da napravimo nešto originalno. U prilog cinjenici mi ide da dva puta za redom koristimo usluge i material prijatelja iz sela Zlakuse koji su svojom nesebičnošću i dobrotom pomogli realizaciju naše, sada već, tradicionalne kolonije keramike. Da potkrepim činjenicama, selo Zlakusa se nalazi u neposrednoj blizini Guče i to umnogome govori da nije prikladno ponavljati se više. Sličnost u tehničkom smislu me nagoni da brže krenem u realizaciju projekta i nadasve dam priliku kolegama da se na teritoriji Srbije pojavi još jedna, nova, u tehničkom smislu, kolonija keramike.
Ideja o tehnici raku datira još iz vremena studija kada sam sa kolegama pravio party vezane za raku. Obzirom da ovde kod nas svi vole sve da znaju i svi se u sve razumeju, odlučio sam da se na njihovo veliko zadovoljstvo upustim u realizaciju ovog, za mene, velikog projekta.
Sama peć je osnova cele ideje. Kako sam već poodavno pribavio skoro sav neophodan material, alat i opremu, izradio “dugmiće”, silne skice napravio, konsultovao se sa konstruktorima i proizvodjacima gasnih postrojenja i gasne opreme, okuražen, krećem u akciju!
Planiram da svaku akciju vezanu za izradu raku peći potkrepim odgovarajućim fotografijama i video clip-ovima i na taj način približim auditoriujumu ovu nesvakidašnju i opšte popularnu tehniku all around the world.