
Juče smo pozvani od strane firme UNIVERZIJADA 2009 radi upoznavanja za odabir suvenira i distribuiranje preko mreže a sve vezano za tu manifestaciju.
Potrošili smo vreme vezano za tipično naše futurističke priče, spoznali totalno diletantsku prezentaciju te konstatovali da ako uđemo u krug, nećemo imati ta sredstva da platimo da iz njega izađemo.
Belvil!!!Savršensto građevina,sjaj i raskoš, armija mladog sveta - sve puca od iluzija. Stižemo na zakazani sastanak sa blagim zakašnjenjem, obzirom da je bila blokada puteva vezana za posetu Velikog vrača, najbižeg izaslanika Velikog Manitua.
Vidimo neka poznata lica koja inače niti su progovarala ikada niti tada. Uključim se u diskusiju i veoma brzo se nametne totalno neorganizovano i nekompetentno ali veoma prepotentno društvo koje nam je izlagalo stav svog rukovodstva. Kibicujem mladog momka koji je na skoro svako naše pitanje istrčavao iz kancelarije, tobože da se konsutuje na poziv sa mobilnog. Da nije imao pločicu za vratom na kojoj je pisalo PR (čitaj doslovno: PRODAVAC MAGLE), verovatno bih ga upitao sa: „slušaj bre…”. Međutim , ostao sam u maniru tobože kulturnog slušaoca i ostao totalno pribran. Moja supruga koja mi je sve vreme upućivala poglede u smislu: “a šta mi ovde zapravo radimo?” jedva je čekala kada sam prekinuo diskusiju i rekao da mi, tobože, moramo da idemo na žiriranje izložbe, ne bi li samo pobegli i ostavili čitavu torbu punu naših uzoraka radi odabira njihove komisije.
Gde je ključ problema:
Ovaj razgovor je morao biti vođen najkasnije krajem prošle ili početkom ove godine. Mlada gospoda, PR, su morala da se mnogo bolje pripreme za prezentaciju i namere firme koju predstavljaju. Nameće se utisak da niko pod takvim uslovima nema interesa da se angažuje i zbog čega se po pitanju SUVENIRA nije odmaklo dalje od početka na nebeskom prostoru u Srba.
Uz dužno poštovanje svih angažovanih u lancu, ispada da se naš angažman momentalno naplaćuje, bez ikakvih sigurnosnih mera da će nam se OSTATAK platiti. Najvažnije da se ugovori brzo potpišu, da se pare namaknu, a za sve ostalo, možda Veliki Manitu zna?
A šta ti misliš o tome?
DAMM Keramik studio, već više od 10 godina u svom ateljeu organizuje kurseve keramike za decu školskog i predškolskog uzrasta. Na taj način deca imaju mogućnost da se kreativno izraze u različitim keramičkim tehnikama. Nađina grupa pohađa školu keramike intezivno od februara i već su savladali osnovne tehnike keramike uz povremeni rad na grnčarskom točku. Sva deca su različitog uzrasta a zajedništvo je veoma prisutno uz dužno poštovanuje starijih prema mlađima.
Kako to obično biva, dan predviđen za čas keramike bio je Nađin rođendan. Tog dana deca su bila posebno nadahnuta i inspiridsana za rad a kao rezltat dobili smo veoma uspešne kreacije -životinje, realizovane različitim keramičkim tehnikama.
Pripremili smo ga i proslavili kako to dolikuje. Roditelji su doneli tortu i sok a mi smo posle časa pripremili zabavu. Naša škola je specifična po tome što deci pružamo maksimalni ugođaj i slobodu u radu. Keramika kao grana primenjene umetnosti pruža mogućnost da se deca samostalno izraze u keramoskulpturi čime razvijaju svoje psihomotorne funkcije, stiču znanje iz istorije umetnosti, čime razvijaju svest ka kuturi kao i sticanje mnogih saznanja vezanih za tehnologiju rada.
Sve slike se nalaze na: http://www.flickr.com/photos/36956553@N04/
Kada sam pomislio da je definitivno izgubljen slučaj i tačka stavljena, ona se pojavila!
Jasmina je naš učenik - veteran, sa kojom smo se dugo družili i koja nam je ostala u divnom sećanju. Kako nam je ušla u život, tako se i povukla.
Sa ponosom možemo istaći da iz te PRVE GRUPE POLAZNIKA DAMM KERAMIK STUDIJA, imamo odlične odnose i kontakt nam se zadržao do današnjih dana!
Uz Draganu, fenomenalnu keramičarku, ništa manje nije ni Jasmina.
Upravo sam izašao iz kupatila i došao do kuhinje da sipam čaj, kad neko mi kuca na prozor? Rano jutro, a ja negližiran a Danica i Marica sa Montijem još spavaju. Naprosto me je sunce obasjalo u ovo decembarsko sumorno i kišovito jutro!
Bez obzira što se trenutno ne bavi keramikom, mogao sam da proniknem da joj je ona još u duši i da planira da nastavi jer je kupila peć. Radi i živi u Beču i često je u Srbiji.
Divno je počeo dan! Uz podsećanje na ranije dane, razmenili smo brojeve telefona i tamo negde gde smo nekada stali - nastavljamo!
Šta ti misliš o tome?
Taman smo zaboravili na taj, famozno davno obećani tekst, kad se pojavio iznenada! Malo smo i preboleli njegovo kašnjenje, malo smo se ušuškali kao beli beli medvedi a ON je stigao u pravi čas.
Euforija oko KOLONIJE se stišala. Sve se lepo završilo što možete pročitati u tekstovima o TREĆOJ KOLONIJI. Sam tekst nije loš ali je tipičan za Politikin Magazin.
Kolonija keramike “Dragačevksa terakota” predstavlja tradicionalno okupljanje akademskih umetnika koja bi mogla da preraste u međunarodno dešavanje od značaja kako za lokalnu sredinu tako i za čitav region.
Na ovaj način smo prezentovali širem auditorijumu šta i kako rade keramičari u centru Dragačeva - Guči.
Kao što sam već pisao u predhodnim tekstovima o koloniji:
Ovo je odličan period da se porazmisli o određenim nedostacima, manjkavostima i greškama da bi se naredne kolonije odvijale u znatno boljoj organizaciji.
Najveća mana i prosto glavni nedostatak je loša komunikacija sa medijima. U predstojećem periodu pored organizacije naredne kolonije glavni akcenat će biti na povezivanju i informisanju medija, te s tim i ovaj tekst iz Politikinog Magazina unosi dovoljnu dozu optimizma da se pristupi adekvatno poslu.
Šta ti misliš o tome?
Tradicija japanske keramike duga je 5000 godina. Svoj procvat doživljava tek u XVI veku pojavom posuda za ceremoniju čaja o čemu sam već govorio. Uprkos industrijalizaciji i modernizaciji društva, savremeni Japan neguje ovu dragocenu tradiciju. Tom prilikom u Beogradu je otvorena izložba keramike Takatoši Niiimija i Hitoši Ito-a u Muzeju primenjene umetnost
Kao učesnici ovogodišnjeg simpozijuma „ Svet keramike” u okviru smotre „Mermer i zvuci” u Arandjelovcu, sa koje je većina izloženih eksponata, Niiimi i Ito donose nove estetske vrednosti japanske keramike.
Imao sam priliku da ih lično upoznam prilikom njihove posete pečenju radova našoj, Trećoj koloniji keramike „Dragačevska terakota” u Guči ovog leta i uzvraćenoj poseti koloniji u Arandjelovcu.
Ovaj izuzetan događaj vredan je svake pažnje.